Malo duži:
Ateist je šetao šumom:
- Kako je veličanstveno drveće!
- Kako su moćne ove rijeke!
- Kako su divne životinje!
reče u sebi.
Dok je šetao pored rijeke, začulo se šuštanje u žbunju iza njega.
Okrenuo se i ugledao ogromnog grizlija od 2m kako juri prema njemu.
Potrčao je stazom koliko ga noge nose. Opet pogleda preko ramena i vidje da ga medvjed sustiže.
Pogleda opet preko ramena a medvjed je bio sve bliže i bliže.
Saplete se i pade na zemlju.
Pokuša ustati ali vidi da je medvjed iznad njega i pruža se da ga dohvati lijevom šapom, a desnom podignutom da ga udari.
U tom trenutku ateist uskliknu :
O Bože !
- Vrijeme se zaustavi.
- Medvjed se ukoči!
- Tišina zavlada šumom..
Čovjek bi osvijetljen nekom blistavom svijetlošću, a sa neba se začu glas:
- Ti poričeš moje postojanje sve ove godine, učiš druge da ja ne postojim; čak i stvaranje svijeta pripisuješ nekom kozmičkom slučaju.
- Da li od mene očekuješ da ti sada pomognem u ovoj nevolji?
- Da li te od sada treba smatrati vjernikom?
Ateist pogleda direktno u svijetlost i reče:
- Bilo bi licemjerno s moje strane da sad iznenada zahtijevam od tebe da me tretiraš kao kršćana, ali možda bi mogao medvjeda učiniti kršćaninom?
- U redu! reče glas.
Svijetlo nestade. Zvuci u šumi ponovo oživješe.
A medvjed spusti svoju desnu šapu, prinese je lijevoj, pogne glavu kao u molitvi i reče:
"Bože blagoslovi ovu hranu koju mi pružaš danas kroz našeg gospoda Isusa Krista!
Amen!"