PowerPlay Magazín

Otpjevano je jednom: “Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završiće karijeru u nižerazrednom ‘Vratniku’.”, čime je nagovještena neophodnost poznavanja strategije u odnosu na druženje, što nam je danas postala svakodnevnica u životu i radu.

Ovakav početak ne sluti na dobro, al’ (zlo)slutnju ćemo parkirat’ u ovom navratu i bacit’ se na sjećanja o jednoj od ljudskih gromada koje će zauvijek ovaj grad činiti jednim od najljepših gradova na svijetu, koliko god “aktuelni trenutak” ukazivao na suprotno.

Malo je ljudi koje svi s ponosom i divljenjem ističu kao svog. Još je manje takvih u čaršiji, čak i manje u lopti jer će se za svakog naći neka opravdana ili neopravdana riječ koja će upropastiti uspomenu. Međutim, evo i nakon 23 godine još uvijek se nije našao nitko ko bi za Asima Ferhatovića mogao reći bilo šta što bi pokvarilo uspomenu na njegovu istinsku, ljudsku i sportsku veličinu s koje god se strane uhvatila pričati ta priča. Zato, i kada priča počinje stihom poput gore pomenutog, a glavni lik joj je Asim Ferhatović – Hase, dijete Vratnika, ljudska veličina (Baš)čaršije i Sarajeva (svakako i fudbala), ta priča može biti samo o istinskoj legendi koja se i danas prenosi na mlađe generacije. Jer, na kraju krajeva, isti pjesnik je otpjevao i “Nedjelja kad je otiš’o Hase”.

Malo je ljudi koji sasvim običan nadimak poput “Hase” pretvore u ime ne dajući šansu bilo kome da taj nadimak preuzme. Raja to jednostavno ne bi prihvatila jer – jedan je Hase! Takvi se rijetko rađaju i skoro nikad nemaju usporedbu.

I nakon 23 godine se sa istom naklonošću i divljenjem priča o malcu iz Strošića (ulica koja s Kovača vodi ravno do Bakija), koji je krenuo od mahale, preko FK Vratnika (ispitne stanice za FK Sarajevo), obukao Bordo dres, otišao čak do Fenerbahčea, a nakon mjesec i po “pobjegao” nazad u Sarajevo jer “nigdje na svijetu nema sarajevske raje i čaršije”. Haseta podjednako voli sva raja. Iskreno ga vole i Pitari (navijači FK Sarajevo) i Košpicari (navijači FK Željezničar).

Hase je oduvijek volio loptu, uvijek je bio za raju, a kako to valjda svemir namjesti, kad nešto iskreno voliš to ti se istom mjerom i vrati, pa se prema predanju i činjenicama bez imalo dvojbe može reći da su lopta i raja jednako volile Haseta.

Nesebičnost ga je krasila u svakom segmentu života. Prvi je provoz’o “vespu” u Sarajevu i njom dolazio na svoje utakmice, a mala raja, čekajući ispred stadiona (koji se danas zove po njemu), samo bi se zakačila za sic i u voziću ušla na stadion kao “njegovi”. Kada bi čuvar na crvenim tarabama stadiona pitao:

“Hase, pa nisu valjda svi tvoji?”, Hase bi samo mahnuo rukom i rekao:

“Svi su moji. Puštaj.”

U to vrijeme je bilo dosta kvalitetnih igrača i izdvojiti se među imenima poput Šekularca, Kostića, Milutinovića, Jusufija, Vukasa, Ćire, Švabe, Toze,… mogao je samo neko ko bi redovno slao loptu iza mreže “strašnom” Beari ili Šoškiću, a Hase je to radio kad god i kako god je htio. Svega sam se naslušala ali još nikog nisam čula da je rekao kako neko zna driblat’ k’o Hase, niti da zna izradit’ kompletne protivničke odbrane i, iako je u više nego izglednoj prilici za gol, vratit’ se nazad s loptom na nastavak nadigravanja, ili bi samo gurnuo loptu saigraču koji bi zatim lako zabio. U konkurenciji koju sam upravo spomenula nije bilo lako doći do reprezentativnog dresa ako nisi iz “velike četvorke”, pa kad je konačno došao red da i Hase odigra za državni tim on je na prvo primanje lopte (nakon pola sata igre) prošao kompletan protivnički tim, došao do gol crte, na njoj ostavio loptu, a zatim napustio teren mašući selektoru Tirnaniću. To je, naravno, bila i jedina utakmica Asima Ferhatovića za reprezentaciju Jugoslavije.

Hase je uvijek radio po svom, pa je tako legendarnog trenera FK Sarajevo, Brozovića redovno nervirao svojim “bježanjima” iz karantina pred velike utakmice protiv Zvezde, Partizana, Dinama ili Hajduka. Išao bi da s rajom, samo par sati prije velikih mečeva, na Bentbaši, “na male” presliša odvažne mangupe, a onda i skoči s brane.

Kad bi došao nazad, pred sami početak utakmice, Brozović ga pita:

“Jesi li to s Bentbaše, Asime?”, a Hase bi:

“Ma kakvi, iš’o do kuće”.

Brozović onda povuče prstom po podlaktici, a izdajnički bijeli trag na ruci bi ga izdao.

Isto to “po svom” se odnosi i na odlazak u Tursku gdje je za Fener odigrao samo nekoliko utakmica i “pobjegao” nazad u SVOJE Sarajevo gdje je nastavio nastupe u bordo dresu.

Ne smije se ne spomenut čuvena “prećka na Grbavici”. Jesu tada vratnice bile od drveta, neki će reći da je prećka bila napuknuta. Vjerujte šta hoćete ali priča ide da je Hase opalio loptu sa tridesetak metara, pa kad je pukla prećka okrenuo se Željovcima i rekao:

“Neću vam ja više ovde ni dolazit’. Šutaću vam s Vratnika.”

Haseta se, na žalost, ne sjećamo sa fudbalskih terena nego iz ćevabdžinice. Hase je pred kraj karijere krenuo u ugostiteljstvo, a svoju prvu ćevabdžinicu je otvorio kod pijace na Telalima. Iz tog vremena je ostala anegdota sa Numom, radnikom u ćevabdžinici kojeg je zaposlio na lijepe oči, odnosno kao vjernog navijača Sarajeva. A Numo, da se oduži i da napravi posla, svraćao raju s čaršije. Hase, skroman kakav je uvijek bio govorio mu je:

“Haj, Numo, života ti, kući. Daću ti ja platu samo nemoj dolazit’ u radnju, svraćat’ ljude i nudit’ im kilu kad traže po’ kile.”

Kila se odnosila na pitu koja se također prodavala u prvoj mu ćevabdžinici, a Numo bi navlačio mušterije da više uzmu. Sramota Haseta bilo da čaršija ne pomisli šta ružno. (Vjerovatno vam je to danas nestvarno al’ vjerujte mi k’o što ja vjerujem toj raji iz vremena kad se više znalo, poštovalo i kad se nije grabilo nego živilo.)

Poslije Telala je prešao ispod današnje slastičarne Saraj, a onda preko puta hotela Stari grad gdje je otvorena “Devetka”, najbolja ćevabdžinca sa najslađim ćevapima koje je Sarajevo ikad imalo. Ko drukčije kaže – laže.

I nikad niko nije rekao niti jednu ružnu riječ o Asimu Ferhatoviću. E, zato ovo sjećanje nije tek suho, redanje biografskih činjenica. Hase jeste živio za raju i nije mario za taktiku. Raji je najviše dao ali nije završio u nižerazrednom Vratniku već u legendi i lijepim uspomenama. I gdje god sad bio sigurno, kao i za života, ima svoju čaršiju i raju i “bekane” koje izluđuje svojim driblinzima.

A ovi današnji koji možda poznaju taktiku, ali ne igraju za raju… ko će njih zapamtiti?

Uvod sam posvetila istinskoj legendi BIH fudbala s velikim razlogom jer sam smatrala da je odličan za početak današnjeg članaka koji je namjenjen našem kapitenu BIH PPM zajednice Yasharu. Šefe mislim da si zalužio crveni tepih kao uvod u naš razgovor:))

- Ispričaj nam malo o sebi, tko je, što je, čime se bavi Yashar?

Ja sam Jašarević Ernad u društvu poznat kao JAŠAR a na društvenim mrežama i igricama sam to malo promjenio. Imam 24 godine i živim u Hadžićima, u podnožju olimpijske planine Bjelašnice i Igmana, nedaleko od olimpijskog grada. Studiram Kriminologiju u Sarajevu i pišem nekoliko blogova. Posljednjih mjeseci sam malo neaktivan ali se nadam da će moj primarni projekat Kriminalci-ba.blog opet početi sa radom uz nekoliko drugih projekata koje sam počeo.

Na Facebook-u sam osnivač i administrator humanitarne stranice BLOG Pomozi ba i ovom prilikom vas pozivam da učestvujete maksimalno u humanitarnim akcijama i da pomognete svojim komšijama, porodici, sugrađanima i drugim ljudima na planeti Zemlji..

- Kakva su očekivanja i planovi sa tvojim timovima?

Planiram igrati sve sportove na PPMu, jer je ovo jedina igra na kojoj će se moći sa jednim Acc igrati više sportova. Očekujem da proizvodim i treniram mlade igrače koji će jednog dana biti reprezentativci. Rezultat i trofeji mi nisu toliko bitni koliko druženje sa drugim menadžerima i pomaganje  onima kojima je pomoć potrebna.

Konkretno za fudbal, planiram završiti 1. u II.4 ligi, i direktno se plasirati u Premijer ligu, i takođe, ću se potruditi osvojiti Liga kup. Što se tiče koraka na duže staze, mislim da sam obezbijedio osnovne stvari u klubu, a to su maksimalni objekti za trening, akademiju, finansije i uskoro i regeneracija.... a stadion će imati maksimalnih 80.000 mijesta za 30-tak dana.

Hokejaški klub se pretežno bori za Play-off i planiram i dalje tako nastaviti. Mnogo je teže doći do para i izgradnje objekata i dvorane nego u fudbalu.

Rukomet će od ponedjeljka startati i tu planiram krenuti od najslabijih liga. Cilj je izboriti plasman do Premijer lige uz izgradnju objekata i dvorane.

- Kako ste uspjeli doći na vrh? Opišite nam svoj put do uspjeha.

Nisam siguran šta se podrazumijeva pod tim „doći na vrh“ i šta je to „uspjeh“. Za mene je uspjeh bio kada sam pronašao ovu menadžer igru. Što se tiče sa klubovima, u hokeju mi je uspjeh kada izborim Play-off... a u fudbalu je uspjeh kada vidim igrača u reprezentaciji i kada vidim da su mi objekti maksimalno izgrađeni. Za rukomet ćemo vidjeti šta će to biti „uspjeh“.

Mnogi smatraju da je vrh na PPMu biti Kapiten nacionalnog tima. Možda i ti to smatraš!? Prije svega, biti Kapiten nacionalnog tima je jedna velika obaveza i oduzima dosta vremena. Međutim, to ima svoje pogodnosti. Put do ove „pozicije“ nije bio lak, a iskreno, nije mi ni bilo cilj postati ovo što sada jesam. Sve se dešavalo spontatno.

Igru sam počeo u prvoj sezoni hokeja, negdje u 20. danu sezone. Nisam ništa kontao. Nije me imao ko uputiti u igru. Nakon mjesec ili dva sam pročitao vodič i počeo igrati kako treba tek u 2. sezoni. U četvrtoj sezone, (čini mi se) dok je TheColdFear bio Kapiten, pozvan sam da budem Helper. Trebalo je samo slati poruke novajlijama, pa sam pristao. Vremenom sam „naučio“ igrati igru. Zatim je HZ033 zasjeo na vodeće mjesto BiH PPM tima i nedugo za tim sam dobio i poziv da mu budem Asistent i mogućnost prevodioca. Pomagao sam prevoditi fudbal i ispravljati greške na hokeju. Nakon odlaska HZ-a Vlady je tražio novog Kapitena i prijavio sam se, te dobio „posao“. Sve je to nekako bilo neočekivano i jedno drugo je pratilo.

- Što misliš o našem magazinu, kao šef BIH PPM zajednice, da li si zadovoljan kako to sve funkcioniše, misliš li da bi trebalo bolje ili više pisati?

Magazin nije nikad bolje radio. Nije što sam zadužen za rad Magazine, nego što je to zaista tako. Prezadovoljan sam radom u cjelini. Za sada je pisanje na vrhunskom nivou. LishCHE i ti (AzraMucic) obavljate odličan posao. Habrad je tu odavno, međutim nema vremena ili inspiracije ali vas dvoje to nadoknađujete.

Što se tiče broja članaka, mislim da je 3-4 članka jednog urednika mjesečno super za sve nas. Nadam se da ćemo u budućnosti imati nekoga ko će pokrivati rukomet i hokej kao što LishCHE radi za fudbal... ono se čita i u regiji.

- Vidite li možda šansu nekog našeg kluba da se umiješa u borbu za neki međunarodni trofej?

Biću iskren, nisam pratio taj međunarodni nivo domaćih klubova jer nikada nisam uspio izaći igrati van granica osim u prijateljskim utakmicama. U hokeju imamo 4-5 timova koji drže prve pozicije i nikome ih ne prepuštaju. U fudbalu je malo drugačije. Underdogsi i Bosnia gospodare ligom i izlaze u Evropu i svijet, dok drugi ponekad malo provire i to je to. Za rukomet ćemo tek vidjeti.

PS: Zaboravio sam Liga kupove u fudbalu. To je sjajna prilika za „male“ timove da igraju sa timovima iz ostatke svijeta. Moji „Estradni fudbaleri“ su 2-3 ili čak 4 puta igrali tu vrstu takmičenja.

- Jedna od najjvećih tajni na PPM-u je optimalan trening igrača. Kakvi su tvoji zaključci u vezi treninga?

Ovo pitanje smo pokušavali riješiti kada sam bio Helper. Fudbal je tek počeo sa full verzijom. I nikad nismo došli do savršenog/idealnog treninga. Razlog je jednostavan. Programeri su ostavili tu prostora za manevrisanje. Nadam se da svi znaju da postoje Primarni, Sekundarni, i Tercijarni skilovi za određene pozicije. Negdje je to podijeljeno na 5 kategorija. Do sada sam praktikovao da trening podesim kvalitetima igrača i potrebama tima.

Osnovni model u hokeju mi je slijedeći: GK:2:1:1;  W:4:3:2:2  C:4:3:2:2  D:4:2:2:2:1 Za neke igrače i neke pozicije odnos kvaliteta varira. Koga interesuje više neka skautira određene igrače i vidi taj omjer.

U fudbalu ovako „ganjam“ trening: GK:3:2:2:1:1;  CB:4:2:2:2:2:1;  SB: D:4:3:2:2:1:1; CM:5:4:3:3:2:1;  SM:4:3:2:2:1:1;  za CF i WF nemam ideju i treniram previše čudno, otkrijete sami.

Za rukomet ćemo vidjeti tek sada. Planiram imati omjer: 5:4:3:2:2:1. Zavisi od pozicije do pozicije.

- Kako si saznao i odlučio se za PPM?

Saznao sam preko jednog bannera na drugom menadžeru. Na tom menadžeru i dalje imam tim, ali nisam toliko aktivan kao ovdje. Tamo samo ganjam juniore i pomažem BiH da imaju bolju bazu za produkciju novih igrača i u juniorskoj Premijer ligi sam pobjedio 4 puta zaredom. Mislim da ove sezone neće moći tako.

Odlučio sam se igrati PPM nakon što sam pročitao Vodič i nakon što sam shvatio ko sve stoji iza projekta koji se zove PPM.

- Kada bi mogao promijeniti nešto u igri, što bi to bilo?

ENGINE. Trenutno je tekstualni prenos utakmica sa slikama. Iskreno, to je jedna od mana PPMa, ali ya i nemam vremena da pratim utakmice. Tako da i kad bi stavili 2D ili čak 3D prenos utakmica ne bi mi možda puno značilo.

Moje mišljenje u vezi ENGINE-a igre je taj da mr.St.Random treba ukinuti ili svesti na minimum minimuma. Da jednostavno pobijedi menadžer koji ima bolju postavu, taktiku svježije, iskusnije i bolje igrače, i bolje sitne detalje koji odlučuju oko golova. Mislim da je previše utakmica sa nelogičnim rezultatom. Čak i Barcelona i Real Madird gube od fenjeraša, ali to je 2-3 puta po sezoni. Ovdje je to prečesto. „Glavešine“ smatraju da je ovako igra realnija i zanimljivije. Vjerujte da meni nije zanimljivo gubiti na svom terenu od slabije ekipe uz mnogo bolju igru mojih igrača.

- Neka poruka ili savjet našim čitateljima?

Ko je uspio sve ovo pročitati, trebao bi ići na profesionalnu procjenu ličnosti :D... ja sam već tamo :D

Previše sam pisao, svjestan sam toga, valjda je zanimljivo bilo čitati sve ovo. Moj vam je savjet da ako planirate igrati ovu igru ozbiljnije, da pročitate vodiče sporta koji vas zanima. Razlike između sportova su minimalne.

Ovim putem šaljem svima poruku da ko god želi biti dio PPM BiH tima, da mi se obrati i kaže koji su njegovi kvaliteti i šta bi volio raditi. Siguran sam da će biti mjesta ako je kandidat ozbiljan. Nagrade za rad u timu su besplatne PRO opcije u svim sportovima, mogućnost dobijanja kredita na kraju mjeseca, kao i mnogi drugi.

„kapitenski“ pozdrav, Yashar!!!