PowerPlay Dergi

Historija sarajevskog hokeja

Rijetki su sportovi koji u Sarajevu imaju tako bogatu historiju kao hokej na ledu. Prvi pisani dokument o radu sarajevskih hokejaša datira iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Naime, bilješke najvećeg sportskog entuzijaste tog vremena Jaše Bakova, datiraju iz daleke 1953. godine.

Bakov, dotad trener sarajevskih atletičara i sportista ''od glave do pete'', zapazio je veliki potencijal ovog podneblja za razvoj zimskih sportova, a baš hokej, učinio mu se najzanimljivijim.

Jaša Bakov i prvi sarajevski hokejaši

Organizujući takmičenje u klizanju, susreće se s najvećim problemom kojeg klizači mogu imati – nedostatkom ledene plohe. No, maštoviti Bakov, na najbolji je način iskoristio potencijal prirode koja se u zimskim mjesecima nemilosrdno poigrava s niskim temperaturama i obiljem padavina. Dosjetio se Jaša jezera u Pionirskoj dolini koje je tokom novembra, decembra, januara i februara skoro uvijek bivalo zaleđeno. I tako je Sarajevo dobilo svoju prvu ledenu površinu...

Želja za igranjem hokeja bila je ogromna, premda čak ni osnovne opreme nije bilo. Igrači, prvi sarajevski hokejaši, štapove su pravili od pažljivo odabranih drvenih grana. Uskoro dolazi pomoć iz Novog Sada, prvi hokejaški štapovi obradovali su igrače koji su tako konačno zaigrali ''pravi'' hokej. Bio je to početak prelijepe priče koja se uspješno iznijela s brojnim iskušenjima, i u lijepom obliku traje i danas, skoro 60 godina poslije...

Gostovanja u Beogradu i Ljubljani

Počeci su bili teški, ali entuzijazam, ljubav prema sportu i zdrav duh, sarajevske hokejaše vodili su do prvih takmičarskih uspjeha. Gostovanje u Beogradu bilo je od historijskog značaja. Hokejaši Sarajeva, kako se tada klub zvao, igrali su s već respektabilnim timovima Partizana i Crvene Zvezde. Zabilježeni su poraz i remi, a imena hokejaša koji su tada nastupali za sarajevski klub, zauvijek će krasiti stranice knjiga sarajevskog sporta.

Ekipa koja je igrala u Beogradu: Hamić, Rajniš, Bokan, Burazor, Čorovič Karalič, Laban, Trboglav, Simić, Šandor, Bakov.

Uslijedilo je i gostovanje u Sloveniji, u Ljubljani su Sarajlije po prvi put igrali s ekipama vrhunskog ranga. Pretrpjeli su visok poraz od, bilo je 40:0 u prvom, dok je u drugom meču bilo 14:0. Porazi nisu pokolebali sarajevske hokejaše. Vrativši se u svoj grad, nastavljaju naporno raditi, trenirati svakodnevno i spremati se za nove utakmice. Imali su podršku vlasti, a istaknuti sarajevski političar tog vremena Hamdija Pozderac optimistično je najavljivao ''da će u Sarajevu biti hokeja''. I bio je u pravu…

Jaša Bakov aktivno je i mukotrpno radio na promociji ''novog sporta'' u Sarajevu. Formiran je HK Bosna, a problemi s nabavkom opreme i osnovnih uvjeta za normalan rad i treniranje, i dalje su bili veliki. Uskoro se i Bakov, pritisnut obavezama u Novom Sadu gdje je živio, morao pomiriti sa sudbinom i napustio Sarajevo gdje je za kratko vrijeme stekao brojne prijatelje i ovdašnji sport oplemenio novim trendovima upisavši se zauvijek u bogatu historiju grada Sarajeva.

Njegovim odlaskom, sve je postalo mnogo teže, hokej u Sarajevo polako je nestajao, ali ne i ljubav prema ovom dinamičnom sportu. Druga polovina sedamdesetih godina donijela novo zlatno doba sarajevskih zimskih sportova, olimpijski duh sve veći broj ljudi usmeravao je prema planini i skijalištima, a izgradnjom Ledene dvorane na Skenderiji, stekli su se i optimalni uvjeti za igranje hokeja – nakon skoro 30 godina. Imena Zdravka Kebata, Rame Karalića, Gruje Matića, Ibre Jelaća i brojnih drugih pionira sarajevskog hokeja na ledu, i danas se rado spominju u svim pričama o historiji ovog sporta u najvećem bh. gradu.

Bosna je zvanično formirana 1980. godine. Saradnja s drugim hokejaškim sredinama u regiji uskoro je ponudila i ono najvažnije – partnere za odigravanje utakmica.

Dolazak češkog reprezentativca i proslavljenog trenera Jaroslava Jandaureka u Sarajevo te 1981. godine, nije se isprva mnogo razlikovao od ostalih godišnjih odmora turista iz raznih krajeva Evrope, koji su rado posjećivali Sarajevo tih godina. No, Čeh se zadržao duže nego što je prvobitno planirao, ostao je prepoznavši veliki hokejaški potencijal ovog područja. Uskoro je dobio trenerski angažman u Bosni koja je krenula u veliki projekat kreiranja sjajnog tima koji će zauvijek obilježiti sarajevski sport.

Sezona 1981/82 bila je prva takmičarska za Bosnu, učešće u Drugoj saveznoj ligi izazvalo je veliki interes publike koja je utakmice svojih ljubimaca posjećivala u sve većem broju. Nedugo poslije, došlo je vrijeme kada su hokejaški susreti po broju gledalaca parirali fudbalskim i košarkaškim manifestacijama koje su se tih godina održavale u Sarajevu.

Bosna je kraj 1982. godine dočekala u sastavu: Matić, Šišić, Škrijelj, Cvitanović, Požegija, Brajdić, Mučibabić, Čabak, Đozgić, Zurak, Gajić, Stoisavljević, Atanasov, Dautbegović, Mirković, Ređić, Karalić, Trboglav, Mitrović, Kebat, Prica, Planinič, Stradal, Njegać, Belev, Muhić. Trener je bio Jaroslav Jandourek.

Češki trener radio je sjajan posao, Bosna je uskoro postala ozbiljan faktor i u najvišem rangu jugoslovenskog hokeja, a svoje aktivnosti preselila je u novoizgrađenu, supermodernu dvoranu Zetra.

Pažljivim planiranjem i kvalitetnom promocijom, sarajevski hokej uskoro je postao jedan od najpopularnijih sportova u gradu. Nova dvorana nudila je sjajne mogućnosti za razvoj mladih igrača pa se posljednje godine bivše države, uistinu mogu okarakterisati kao godine istinske ekspanzije sarajevskog hokeja i zimskih sportova generalno.

Predanim radom, sjajni Bosnini hokejaši već 1985. godine ostvarili su plasman u Prvu saveznu ligu. Ogromnom uspjehu naročito je doprinijela i evidentna popularizacija hokeja nakon sjajnog turnira na Zimskim olimpijskim igrama godinu prije ulaska Bosne u najviši rang.

Ime Bosne Jugoslavijom su pronijeli: Gašper, Tokić, Nikolić, Stoisavljević, Žižanović Cvitanović, Šišić, Škrijelj, Požegija, Krajić, Gajić, Zurak, Mučibabić, Subotičanec, Trajković, Dautbegović, Brajdić, Muhić, Prica, Kunić i trener Jaroslav Jandourek, koji su uz snažnu i angažovanu upravu, bili dio zaista respektabilnog kolektiva.

Pripreme za nastup u mnogo jačem takmičenju iziskivale su dodatna ulaganja, posebno kadrovske prirode. Tako su svlačionicu sarajevskog kluba pojačali Kanađani Jokat, Jamieson i Howard.

Već je prva sezona u eliti iznjedrila stvarni kvalitet bh. tima koji je takmičenje završio na visokom 7. mjestu stekavši pravo nastupa u Prvoj saveznoj ligi i naredne godine. Sezonu je obilježio Jokat – najbolji strijelac lige s 52 pogotka. Uskoro je kanadske igrače zamijenila plejada sjajnih čeških hokejaša koji su, paralelno obavezama u prvom timu, redovno radili i sa omladincima prenoseći im svoje dragocjeno znanje.

U narednim godinama Bosna je stekla reputaciju stabilnog prvoligaša, a utakmice u Zetri znale su privući i po 8.000 gledalaca, pa su se sarajevski ljubitelji sporta često znali našaliti govoreći da fudbalski klubovi Željezničar i Sarajevo svoje utakmice organizuju poštujući termine Bosninih utakmica, bojeći se da ne ostanu bez publike. Čak je i trener fudbalera Željezničara Ivica Osim bio jedan od najredovnijih posmatrača utakmica u Zetri…

Dolaskom devedesetih, klub se suočio s finansijskim problemima, Sarajevo je napustio i tvorac svih uspjeha trener Jaroslav Jandourek. Došao je i rat, pa su aktivnosti sarajevskog velikana svedene na minimum…

Početak rata donio je prestanak svih aktivnosti sarajevskih hokejaša na punih godinu dana. Ratne 1993. godine, grupica entuzijasta ponovo je zakotrljala priču bez koje olimpijski grad jednostavno nije mogao, čak ni u svojim natežim danima.

U nemogućim uvjetima, održani su treninzi u Skenderiji, a početkom aprila iste godine osnovan je Hokejaški savez Bosne i Hercegovine. Ozbiljnije treninge, a posebno utakmice, nije bilo moguće organizovati pa su hokejaške aktivnosti u Sarajevu tih ratnih godina bile rijetke... Trebale su proći i četiri godine nakon rata da bi Savez ponovo počeo raditi. U međuvremenu, obnovljena je i dvorana Zetra, a Savez je krenuo u veliku i smjelu misiju povratka hokeja na stare staze ugleda i slave.

Prvi nastup reprezentacije

Uspostavljeni su kontakti sa hokejaškim asocijacijama i Savezima iz regije, Evrope i svijeta. Sarajevski hokej definitivno se počeo buditi...

Aplikacija u Svjetsku hokej federaciju prihvaćena je 12. maja 2001. godine, na dan koji se može smatrati ''drugim rođendanom'' sarajevskog i bosanskohercegovačkog hokeja. Plan aktivnosti i promocije posebnu je pažnju posvetio djeci i mladima. Uskoro je osnovana i reprezentacija, koja je na juniorskom Svjetskom šampionatu u Bugarskoj 2004. godine, odigrala i prvu zvaničnu utakmicu protiv Turske. Kako to obično biva, rezultat nije bio u prvom planu, a Turska je slavila pobjedu, bilo je 7:3.

Uslijedila su, potom, i druga međunarodna takmičenja, naš je tim sve konkurentniji na međunarodnoj sceni.

Bosna i Hercegovina danas ima vlastito klupsko takmičenje, raste broj registrovanih klubova, reprezentacija je sve respektabilnija. Lijepa vremena dolaze za bh. hokej, to je već sasvim jasno......

U sklopu Sarajevo Ice Festa 2014., 10.1.2014 je u sarajevskoj prepunoj dvorani Juan Antonio Samaranch odigran susret između Villacha i Olimpije u okviru EBEL hokejaške lige.

Utakmica završila rezultatom 6:5.

Uprkos odličnoj igri koju su hokejaši Olimpije pokazali večeras u Zetri, austrijski Villach ipak je demonstrirao očiglednu nadmoć na ledenoj plohi.

Austrijski Villach večeras je pobijedio Olimpiju na razočarenje mnogih navijača iz Slovenije koji su došli bodriti svoj klub, ali i brojnih Bosanaca i Hercegovaca koji su podržavali svoje nekadašnje sunarodnjake. Atmosfera u Zetri bila je na najvišem nivou, što je pokazalo da Olimpijski duh u Sarajevu i dalje živi, baš kako su to u pozdravnim govorima večeras rekli predsjednik Hokejaškog saveza BiH Senad Zaimović i gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić.

Ovaj članak sam počela sa historijom hokeja u Sarajevu a završila se velikim događajem koji se dogodio u Zetri prije par dana koji je jedan od najvećih događaja nakon zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.

(Agencija Anadolija izvještava kako je atmosfera u Zetri bila „na najvišem nivou, što je pokazalo da olimpijski duh u Sarajevu i dalje živi“.)

Ovaj događaj je dokazao da je hokej u BIH još uvijek jako popularan i nam predstoje bolji i ljepši dani za sve ljubitelje hokeja.

Nadam se da vam je članak bio zanimljiv i ovom prilikom zamolila bi sve menadžere koji još nisu uzeli ekipu u hokeju da nam se pridruže da ojačamo našu BIH hokejašku ligu, nije velika razlika između fudbala, rukometa i hokeja, pridružite nam se i uzmite ekipu u hokeju i postanite dio BIH hokejaške zajednice. Vaša Azra