
Jednog lepog dana, na suncem okupanom malom ganciju, skorelo, do bola, od prevelike zaludjenosti za netuširanjem, stoji nekoliko parčića pice i pljeska od preksinoć. To je bilo poput Velikog Kuvara iliti Velikog Praska u enciklopediji Britanici i nerešivo kao Sfinga.
Vreme je ručku, a stolarev petao je baš ogladneo. A ogladneo je kad je ganci bacio Peglu kroz zatvoren prozor na ivicu plejbojevog bazena, gde su se žabice opušteno brčkale, pa je Ciga u'vatio žabu ručerdama i ponudio petlu da mu bude to za večeru. Petao je gledao u žabu kao u kokošku i na kraju je uhvatio žabu sa svojom ogromnom ručerdom za žablji batak i poceo neverovatnom brzinom ga glodje dok nije shvatio da to zapravo i nije zablji batak nego da je orden, posthumno dodeljen stolaru iz prethodne glave ove price.Cicamicai gotova prica .
Nakon sto je Zivko zavrsio pricu ...
