PowerPlay Журнал

RUKOMET U BIH

Negdje oko 1960. godine rukomet je u Sarajevu preuzeo primat od odbojke, koja je u godinama nakon Drugog svjetskog rata bila najpopularnija igra s loptom. Tako je, naravno, bilo kad je riječ o "malim" sportovima, jer nogomet je, kako u svijetu, tako i u Sarajevu, bio kralj igara s loptom. "Bilo je došlo vrijeme da ovdašnji rukomet ima dva savezna prvoligaša: Mladu Bosnu i Bosnu", prisjeća se tadašnji igrač Bosne, a današnji predsjednik Rukometnog saveza BiH Rešad Šarenkapa: "Pored njih, bilo je i nižerazrednih klubova - Sarajevo, Partizan, Stup, Omladinac, Igman - pa je postojala velika baza iz koje su ti klubovi mogli regrutovati kadar. Najveći uspjeh iz tog vremena priredit će sarajevska Bosna, koja je 1963. osvojila Kup Jugoslavije u Novom Sadu, nakon pobjede nad bjelovarskim Partizanom." Tad su igrali golmani Mostarac i Nožica, bekovi Pilić, Bjegović i Rebić, Šarenkapa na liniji i krila Softić te na Grbavici 1992. ubijeni Goran Čengić.

Priče o tome kako su najveći heroji u glavnom gradu BiH tada bili rukometaši već su opće mjesto mitologije "našeg malog mista". Sarajevski FIS je u šezdesetim bio hram pomalo grube, ali igre koja je očiglednim činila sve fizičke mane i vrline onoga ko bi je igrao. Na časovima "fizičkog" bilo je sve više onih koji su čekali da pokažu neku od vještina koju bi naučili gledajući tadašnje igrače Bosne i Mlade Bosne. No, najdraža priča bila je legenda o Čuni.

Prve sarajevske starke Memnun Idžaković, nekadašnji igrač reprezentacije Jugoslavije, bio je nešto nedostižno. Svaki grad, sasvim sigurno, ima svoje legende. Priče o takvim ljudima novim generacijama govore mnogo više od šturih statistika i vremenom često gube autentičnost, ali brojke od 1.000 zvaničnih utakmica i preko 10.000 golova su istinite, kao što je istina i to da je Čuna, kako su ga zvali oni što ga vole, sto puta zaredom, dok bi trenirao sam u FIS-u, mogao pogoditi isto mjesto loptom. Odveć duhovit, ali i hirovit za vrhunskog sportaša, Memnun je odigrao svega trideset i devet nastupa za reprezentaciju Jugoslavije. U Münchenu 1972. reprezentacija Jugoslavije osvojit će zlatnu medalju, ali u njoj neće biti Čune. Jedan od najvećih rukometnih stručnjaka na svijetu i kasniji selektor njemačke reprezentacije Vlado Stenzel nije imao razumijevanja. Nisu se "našli".

Memnun je volio zabaviti i sebe i publiku. Je li pretjerivao? Možda, ali upitate li velika imena ovoga sporta poput Bjelovarčanina Hrvoja Horvata, topnika iz Zagreba Zlatka Žagmeštra ili Banjalučanina Ðorđa Lavrnića - ko je najveći? - čeka vas samo jedan odgovor: Memnun! Tako je i među rajom. Šta mislite, ko je donio prve All Star patike u Sarajevo, koje će kasnije postati omiljenom ljetnom obučom ovdašnjeg puka? Čuna, naravno! Velik skoro kao i priča o njemu, nakon igračke karijere postat će novinar. U godinama agresije na BiH bio je u elitnim postrojbama Armije BiH. Ostat će upamčen i tekst koji je posvetio svom nekadašnjem prijatelju Lavrniću, koji je kao jedan od igrača iz BiH (uz Arslanagića, Seleca, Karalića i Popovića) osvojio zlato te 1972. Razočaran Lavrnićevim angažmanom u "odbrani vekovnih ognjišta", posvetit će mu tekst s naslovom Ubiću te smijehom, Žorž.

Lavrnić je, inače, ponikao u Borcu iz Banje Luke, ekipi koja je dugo vremena bila jedna od najznačajnijih rukometnih institucija u Evropi. Nevjerovatan broj talenata i sjajnih igrača prodefilirao je ovom "Sorbonom rukometa". Dvojica današnjih reprezentativaca BiH - Nezirević i Maglajlija - stasali su u gradu na Vrbasu. Nekoliko puta prvaci Jugoslavije, 1974. su bili prvaci Evrope. Abas Arslanagić je "gutao" lopte koje su išle prema njemu i bio jedan od najboljih golmana u historiji ovoga sporta, kao uostalom i Zdravko Rađenović, srednji bek fascinantne lakoće igranja. Krajiška omladina je tada lokalnim vozovima stizala u dvoranu Borik, a sport u Šeheru je cvjetao.

U sedamdesetim je košarka u glavnom gradu BiH postala popularnija od nogometa. U nju su se ulagala, kako se to tada govorilo, "veća sredstva". Željezničar (bivša Mlada Bosna) 1978. godine će postati prvak Jugoslavije, ali će taj trijumf ostati nekako zasjenjen usponom košarkaške ekipe Bosne, koju je vodio Bogdan Tanjević, na vrh Evrope. Iz tog Želje pamte se Adnan Dizdar, još jedan liječnik među stativama, te još jedan veliki talent koji je uz malo sreće ili karaktera, vrag bi ga znao, mogao biti čak i najbolji bek na svijetu - Ranko Božinović. Tada su igrali i sad već pokojni Jefto Perišić, krila Čamil Festić i Gordan Žigić te Rusmir Delahmetović, tada ponajbolji evropski kružni napadač. Da ništa nije slučajno - pa ni sadašnji uspjesi rukometne reprezentacije BiH - potvrđuje i činjenica da je njihov tadašnji trener bio današnji selektor Sead Hasanefendić.

Rukomet, sport idealan za gradove u nastajanju, u Sarajevu i BiH je u jednom trenutku polako počeo gubiti dah. I to, pomalo paradoksalno, u vremenu u kojem je jugoslavenski rukomet bilježio najveće uspjehe: na Svjetskom prvenstvu 1986, na kojem je Jugoslavija osvojila zlatnu medalju, pet igrača iz BiH su bili nosioci igre, ali ni jedan od njih nije igrao u BiH. Najbolji rukomet se tada igrao u Šapcu, tamošnji prvak Evrope se zvao Metaloplastika, a zagrebački Medveščak je držao kakav-takav priključak zahvaljujući čarobnjačkom dvojcu ljevaka: beku Zlatanu Saračeviću, naizgled sporoj lijenčini s topom u ruci i, zvanično, prema izboru najbolje sedmorke koji je objavila Svjetska rukometna federacija, najboljem krilu na svijetu, i Irfanu Pipetu Smajlagiću, koji je svjetskom rukometu ono što i legendarni Brazilac Garrincha nogometu. Emocija.

Šta je šta Početkom osamdesetih sarajevska Bosna, klub s početka naše priče, imala je trenera kojeg ne bi bilo pogrešno nazvati guruom rukometa na ovdašnjim prostorima. Srđan Praljak, čovjek koji je zbog svog porijekla iz Dalmacije u Sarajevu dobio i odgovarajući nadimak, zaista je bio Šjor. Gospodin. Vodio je generacije i generacije igrača i nema trofeja na svijetu koji nije osvojio neki "njegov" igrač. I danas, u sedmoj deceniji života, negdje ispod Alpa ili na drugom kraju svijeta, na arapskom pijesku, uči dječake igri za koju se često kaže da za nju treba najveća vještina, dok se uspjeh u njoj niti previše cijeni, niti plača kao, naprimjer, u nogometu ili košarci.

NAPOKON RUKOMET!

Danas kreće verzija rukometa za sve. Uvod u članak sam posvetila historiji rukometa u Bosni i Hercegovini jer smatram da to zaslužuje. Ovaj članak ću podjeliti u dva djela prvi će biti za početnike a drugi za one iskusnije kojima ću napisati još neke novosti u rukometu.

Kako početi?

Dat ću vam  par savjeta za početak igranja. Kad odaberete željeno ime momčadi i dvorane prvo riješite zadatke koje imate gore po sredini ekrana, dobit će te dodatne novce za svaki riješeni zadatak a i uvest će vas pomalo u igru.
Moj savjet je da vaše prvo ulaganje bude u dvoranu i za početak da izgradite sve sektore na srednja stajališta od 200 mjesta
(obratite pažnju da postavite mišem na srednja stajališta od 200 mjesta) jer će vam dvorana svaku utakmicu kući (liga) donijeti novce od prodanih ulaznica, a prijateljske koje igrate (kući ili vani) novci se dijele pola pola od ulaznica.

Sljedeće na što će te obratit pažnju su vaši objekti.
Objekti su jako bitna stvar za vašu momčad i preporuka je da se bazirate na objekte

TRENINGA, SPORTSKE AKADEMIJE I EKONOMIJE.

TRENING- jako bitan za napredak vaših igrača, što je veći level vas igrač brže napreduje.

AKADEMIJA- svaki petak dobijate mlade igrače iz akademije što budete imali veći level dobijat će te bolje mlade igrače koje poslje
možete prodavati ili trenirati. Svaku sezonu imate pravo poslat igrače u kamp 2 puta i što vam je veći level akademije puno bolje treniraju u kampu.

EKONOMIJA- jako bitna stvar koja je bitna za sponzore koji vam na kraju sezone šalju ponude, što je veći level bit će bolja ponuda.   Eto ovo je ukratko za nove igrače i mislim da će vam ovo pomoći u početku.

Što je novo u odnosu na hokej i nogomet?

Napisala sam vam u prošlom članku novost vezanu za gradnju objekta koji su sad podjeljenji u 3 grupe i cijenama gradnje za svaku grupu. Moram dodati još jedan detalj vezan za akademiju sad postoji mogučnost da na prva dva nivoa akademije ne dobijete ni jednog mladog iz akademije ja i Yashar smo mislili da je to neki bug u igri koji još nije riješen ali čitanjem vodiča smo vidjeli da je to uvedeno u rukometu. Sistem bodovanja sam napisala u prošlom članku pa ću sad ukratko par riječi o postavljanju postave za utakmicu.

Sada imate napadačku i obrambenu formaciju. Morate postaviti najmanje jednu ofanzivnu i jednu defanzivnu formaciju. Ne morate iskoristiti maksimalan broj formacija.

Igrači s dobrim šutom su najpogodniji za napadačke formacije.

Igrači s dobrim blokiranjem se najpogodniji za obranu.

Na postavkama postavljate golmana, izvođača sedmeraca i kapitena.

Taktika (Obrambena)

Ovdje možete izabrati formaciju vaših igrača u obrani. 6-0 obrana znači da svih šest igrača igra obranu na 6 metara. Sa 5-1 taktikom, jedan igrač je naprijed i trudi se da presijeće loptu protivničkim bekovima. Sa 4-2 taktikom, dva igrača su otvorena. 3-2-1 formacija ima jednog igrača koji je uvijek naprijed i dvojicu koja se kreću naprijed nazad na 6 metara i ostali su na 6 metara i podupiru ove naprijed kada je to potrebno.

Taktika (Napad)

Ako imate brze igrače i vratara s dobrim dodavanjem, možete odabrati opciju brzih kontri. U takvom slučaju, vaš vratar će često ići na duge lopte igračima u trku. Ova taktika najbolje radi u kombinaciji s 4-2 i 3-2-1 obrambenim postavama. S druge strane, učinkovitost brzih kontri se smanjuje korištenjem 6-0 obrambene postave.

Time-out

Ako vaš protivnik napravi seriju od nekoliko pogodaka, možete potražiti time-out. Vaši igrači će se smiriti i niz vašeg protivnika će se vjerojatno prekinuti.

Izmjene golmana
Ako golman primi nekoliko golova za redom, to može imati negativan efekat na njegov utjecaj. U tom slučaju bi dobra ideja bila staviti ga na klupu na neko vrijeme. Golman će se smiriti na klupi i u meč se može vratiti s obnovljenim samopouzdanjem.

Eto toliko od mene ovog puta nadam se da sam početnicima pomogla u njihovim početku igranja PPM-a, a starim igračima ukratko opisala neke novosti iz svijeta rukometa. Još bi željela pohvaliti kompletan PPM tim koji je sudjelovao u kreiranju rukometa i zbog toga što kompletan PPM projekt drži na najvećem nivou.