PowerPlay Magazin

Na današnji dan prije deset godina Goran Ivanišević je osvojio Wimbledon.

Goran je rođen 13. rujna 1971. u Splitu. Profesionalnim tenisom bavio se od 1988. te je već u prvoj sezoni osvojio jedan turnir u paru s Rudigerom Haasom. 1990. je u Roland Garrosu izbacio legendarnog Borisa Beckera i tako već s 19 godina stigao do četvrtfinala jednog Grand Slama. Becker mu je uzvratio za taj poraz u polufinalu Wimbledona, a nakon meča prognozirao da će Goran jednog dana postati wimbledonski pobjednik. Te godine osvojio je turnir u Stuttgartu te s reprezentacijom Jugoslavije osvojio Svjetski momčadski kup. Tih godina postaje poznat po napadačkoj igri, jakim servisima(postaje vodeći svjetski tenisač po broju as servisa), i po slomljenim reketima.

1992. dolazi do prvog wimbledonskog finala u kojem gubi od Andrea Agassija 3-2. Na Olimpijskim igrama u Barceloni osvaja dva brončana odličja- jedno u pojedinačnoj konkurenciji, drugo u paru s Goranom Prpićem, a na kraju godine prima i Državnu nagradu za šport „Franjo Bučar". 1994. obilježava drugo mjesto na ATP ljestvici i drugo wimbeldonsko finale koje ovog puta gubi od Petea Samprasa(3-0). 1995. osvaja Grand Slam Kup, a u polufinalu Wimbledona ga ponovno zaustavlja Sampras. Sljedeće godine gubi od Beckera u finalu Grand Slam Kupa, osvaja pet turnira, postavlja rekordni broj aseva(1477) i osvaja s Ivom Majoli Hopman Kup. 1998.u obilježio je treći poraz u finalu Wimbledona, ponovno je slavio Sampras(3-2). Sljedećih godina imao je dosta problema s ozljedama, a mnogi su govorili kako neće wimbledonski pobjednik. Prije Wimbledona 2001., bio je 125. na ATP ljestvici pa su mu organizatori dodijelili ulaznicu kako bi mogao nastupati. O očekivanjima prije turnira govori i činjenica kako mu je tadašnji sponzor poslao samo dvije majice(kasnije su mu slali cijelu torbu, a Goran ju je vratio jer mu poslije nije bila potrebna, a jednu i danas čuva kod kuće).

U prvom kolu pobjedio je švedskog kvalifikanta Fredrika Jonssona s 3 puta po 6-4, u drugom Carlosa Moyu (6-7, 6-3, 6-4, 6-4), u trećem Andyja Roddicka(7-6, 7-5, 3-6, 6-3), a nakon toga i Rusedskog(7-6, 6-4, 6-4) i Safina(7-6, 7-5, 3-6, 7-6). U polufinalu se susreo domaćom uzdanicom Timom Henmanom u meču koji je trajao čak tri dana. Pod velikim pritiskom, Henman gubi prvi set 7-5, a drugi dobiva u tie breaku, dok se u trećem dogodio potpuni pad kod Gorana(0-6 za Henmana). Srećom, kod 2-1 u četvrtom setu počinje padati kiša pa se meč nakratko prekida. Oko osam sati počinje nastavak i veliki Goranov preokret. Sam je izjavio da ne zna zašto, ali da je tada znao da je dobio meč. Tu subotu odigrali su samo 50 minuta, u kojima je Goran dobio četvrti set u tie-breaku i poveo 3-2 u petom. U nedjelju Henman dobiva gem na svoj servis, nakon toga Ivanišević osvaja gem nakon 0-30, a onda i break na Henmanov servis. Imao je servis za četvrto finale. Dvostruka pogreška na servisu, pa još jedan pogrešan servis. Kako je završio? Asom na drugom servisu druge meč lopte.

U finalu je igrao protiv još jednog igrača koji nije osvojio Wimbledon dotad, Patricka Raftera kojeg je godinu prije Pete Sampras porazio u četiri seta u finalu. Tribine su bile podijeljene između australskih i hrvatskih navijača, s jedne se strane orilo Rafter, s druge Goran, u atmosferi koja je više sličila na neki veliki nogometni derbi.

Prvi set otišao je na Goranovu stranu(6-3), jednako je uzvratio Rafter, u trećem Goran vraća prednost(6-3), dok je s dva breaka u četvrtom, Australac odveo meč u peti set. Do 7-6 za Raftera u petom setu, obojica su relativno sigurno držala svoj servis. Dva lošija servisa Ivaniševića rezultirala su s 0-30 na semaforu, a Raftera su dvije lopte dijelile do naslova. Ipak, Goran je okrenuo gem, te na kraju asom izjednačio na 7-7. Nakon ovog gema, Rafter prilično loše servira, Ivanišević odigrava četiri jako lijepa gema koja ga dovode do serviranja za svoj prvi Wimbledon. Na 40-30 prva meč-lopta za Gorana. Dvostruka servis pogreška i ništa od nje. Sljedeći servis Rafter šalje u mrežu - druga meč-lopta, ali i još jednom dvostruka pogreška. Na trećoj meč-lopti Rafter odigrava sjajan lob. Sljedeći poen ponovno osvaja Goran. Četvrta meč-lopta. Prvi servis ide u aut, drugi servis dobar, Rafter šalje loptu u mrežu i Goran osvaja Wimbledon u četvrtom finalu nakon četvrte meč-lopte!!

Otrčao je u ložu uzviknuvši:„Tata, imamo ga!!" ocu Srđanu, uplakanom kao i mnogo drugih na tribina.

Uz samo osvajanje turnira vezano je dosta praznovjerja. Goran je morao urinirati u točno određeni pisoar, parkirati na istom mjestu, gledati Teletubbiese ujutro. Po povratku u Split organiziran je fenomenalni doček, a ovo finale našlo je mjesto među 100 najvećih trenutaka u sportskoj povijesti.

Goran Ivanišević je u svojoj prvoj izjavi nakon osvojenog Wimbledona pobjedu posvetio tragično preminulom kapetanu hrvatske košarkaške reprezentacije Draženu Petroviću.

2004. se vratio još jednom u Wimbledon, pobjedio ga je Lleyton Hewitt u trećem kolu, a 2005. bio je dio hrvatske reprezentacije koja je osvojila Davis Cup.