PowerPlay Magazin

Zdravko Mamić rodio se 1959.godine u Bjelovaru. Sin je dvoje Hrvata iz okolice Duvna, BIH, koji su došli u Hrvatsku u potrazi za poslom i boljim životom za sebe i svoju djecu. Zdravko je srednji o trojice braće, brat Stojko je rođen 1957., a poznatiji Zoran 1971.godine. Malo je poznato da je njegov brat Stojko član šampionske momčadi Hajduka iz 79' godine, ali i da je Zdravko nastupao za mlađe uzraste Dinama. Puno mlađi Zoran se kasnije proslavio i kao internacionalac.

Iako su Zdravka današnji Bad Blue Boysi uzeli na zub, on sam ne razumije zašto to rade budući da je upravo on pokušavao 70-ih godina okupiti navijače u neku organiziraniju udrugu navijača Dinama koja do onda nije postojala. Izrađivao je transparente, putovao na gostovanja i okupljao skupine navijača.

U ranim dvadesetima, Zdravko je bio trgovački putnik. Kad je Miroslav Ćiro Blažević došao prvi put na klupu Dinama i donio mu naslov prvaka Jugoslavije nakon 24 sušne godine, Zdravko je sa tribina ugledao svoju priliku. Pozvao je Ćiru da mu bude kum na vjenčanju s prvom suprugom što se nije osobito svidjelo Ćirinoj supruzi koja je u Zdravku vidjela samog Lucifera. Tako je Zdravko cijelo vrijeme bio tu negdje oko kluba, ali bez neke značajne uloge. Zdravko Mamić se tih godina istaknuo velikim pothvatom. Marku Mlinariću, legendi Dinama, isticao je ugovor i klub nije imao novca da mu ponudi novi. Tada je Zdravko organizirao večeru s poduzetnicima u restoranu gdje je uspio od njih izvući čak 100 000 njemačkih maraka što je bilo dovoljno da se Mlinki ponudi novi ugovor. Taj pothvat je bio prvi veći podvig ambiciooznog Zdravka koji je time pokazao svoju nevjerojatnu sposobnost i snalažljivost. Nakon devet godina u Dinamu bez neke konkretnije uloge dozlogrdilo mu je. Ipak se nije mogao boriti protiv bogatih poduzetnika koji su onda bili na čelu Dinama. Okrenuo se tada obiteljskom poslu, nabavi boca za ocat "Kisko" Badelu.

Tijekom domovinsko rata, dok se velika većina naroda upustila u borbu za domovinu, "snalažljiva" manjina se upustila u posao preuzimanja državnih firmi. Pod još nerazjašnjemi okolnostima, klan Mamićevih preuzima div hrvatske drvne industrije onog razdoblja, tvrtku "Česma". Dinamo je tada doživio i prvu promjenu imena, preimenovan je u HAŠK Građanski kojem je na čelu bio Josip Šoić. Svoju narav je Zdravko javnost prvi put pokazao kada je fizički napao Šoića koji se morao spašavati bježanjem i preskakanjem preko ograde stadiona. Napad se navodno dogodio jer Šoić nije ispunio obećanje dane Zdravku i imenovao ga sportskim direktorom kluba. U Hrvatsku se nakon toga iz Francuske vratio i Ćiro koji je tamo odležao neko vrijeme zbog sudjelovanja u poznatoj aferi namještanja utakmica. Svojim i sredstvima iz Zdravkovih firmi, Ćiro se uključio u privatizaciju kluba te postaje predsjednik dioničarskog društva, većinski dioničar i trener, dok Zdravka imenuje direktorom. Njihovo prijateljstvo i suradnja su tada nakratko prekinuti nakon što je Ćiro otjerao Zdravka iz kluba zbog svađe oko 300 000 njemačkih maraka. Ali nije Zdravko otišao iz kluba praznih ruku. Dok je bio direktor kluba, uspio je nabaviti većinski paket dionica Badela, kojem je ne tako davno nabavljao boce za ocat. Kasnijom prodajom tih dionica jednom trgovcu oružja, Zdravko je prvi put zaradio veliku količinu novca.

Nakon smirivanja rata, Franjo Tuđman se aktivno uključio u djelovanje kluba iz Maksimirske 128 i opet ga preimenovao u Croatia Zagreb. Tuđman je jasno i javno pokazivao svoj prijezir spram Mamića što je posebno dokazao izjavivši da tog čovjeka ne želi vidjeti bliku kluba. Tih godina je Zdravko lutao raznim klubovima u Hrvatsko, primjerice u Osijeku. U to doba je Tuđman na mjesto predsjednika kluba postavio Zlatka Canjugu kojeg mnogi nisu voljeli, posebno Bad Blue Boysi. Tu je Zdravko opet vidio svoju priliku te se sprijateljio s najpoznatijim predvodnikom BBB-a, Mackom. Nakon Tuđmanove smrti, Canjuga nije dugo preživio na čelnoj poziciji te je 2000. otišao iz kluba na istoj sjednici izvršnog odbora na kojoj je vraćeno staro ime Dinamo. Vodstvo kluba su tada preuzeli legenda kluba Velimir Zajec kao direktor i Mirko Barišić, predsjednik uprave Siemensa, kao predsjednik u kojem je Zdravko prepoznao veliki financijski potencijal te se ubrzo sprijateljio s njime. Zajec je u klub kao savjetnika pozvao Zdravka Mamića čime si je zapravo nesvjesno potpisao izgon iz kluba jer mu je, uz Barišićevu potporu, samo Zajec stoji na putu ambicije o potpunom preuzimanju kluba.

Zdravko je u to doba pokrenuo Mamić sports agency, najorganiziraniju takvu agenciju u Hrvatskoj kojoj je prvi veliki uspjeh bio prodaja Boška Balabana za 6 milijuna funti u Aston Villu. Taj i slično poslovi su tada nagnali Zajeca da Zdravka imenuje u izvršni odbor kluba. Nakon oštrih sukoba, Zajec pred Zdravkom bježi u Grčku, a za Zdravka je izmišljena nova pozicija - izvršni dopredsjednik. Službeno, iznad njega su bili predsjednik i direktor kluba, ali u praksi je glavnu riječ vodio Zdravko dok je Barišićeva glavna zadaća bila priljev novca u klupsku blagajnu. Tako je počelo stapanje NK Dinamo i MSA, kakvo se još nije dogodilo u svijetu. U to doba je ponovno u klub doveo Miroslava Ćiru Blaževića koji osvaja 2003. prvenstvo nakon dvije godine posta. Ćiro je ipak potjeran iz kluba jer mu Zdravko nije mogao oprostiti što Ćiro nije forsirao igrače iz agencije Mamićevih. Mamić je počeo sve više sličiti Canjugi. Posljednji pokušaj svrgavanja Zdravka pokušao je sesvetski trgovac oružjem Zvonko Zubak 2003. Zdravko je to lako riješio tako što je podigao broj ljudi u skupštini kluba sa 30 na 80 osiguravši si dodatnih 50 ljudi na svoju strani, koji su naravni pri glasanju svi glasali za njega. Prodao je i svoju tvornicu za preradu drva iz Bjelovara najvećem svjetskom prerađivaču čime je samo sebi osigurao 10 milijuna kuna. Menadžersku agenciju je službeno počeo voditi njegov sin iz prvog braka Marijo, a sjedište tvrtke je preseljeno ispod zapadne tribine. Zdravko je 2005. nakon Dinamove najlošije sezone, kada je završio sedmi u ligi, teatralno napustio klub sa kutijom stvari iz svog ureda, ali ga je skupština već nakon dva tjedna vratila na staru poziciju, ocjenivši ga nezamjenjivim.

Kratko nakon njegovog novog povratka u klub, nastao je problem sa sponzorima koji su počeli zaobilaziti Dinamo zbog lošijih rezultata. Tada je Zdravko našao novog prijatelja u gradonačelniku Zagreba, Milanu Bandiću, za kojeg je svojednobno izjavio da je grobar zagrebačkog nogometa. Prodajama igrača prije početka suradnje s gradom uprihodio već oko 25 milijuna eura, a mnogi smatraju da je danas ta cifra dobrano prešla preko 50 milijuna eura. Također, grad Zagreb je nakon intenzivirane suradnje Bandića i Mamića, u klub uložio preko 100 milijuna u obnovu stadiona, što nažalost nije baš vidljivo.

U novije vrijeme, Zdravko je u sukobu s udrugom navijača koji bojkotiraju utakmica Dinama zbog netransparentnosti u djelovanju kluba, sukoba interesa Mamića, ali i ogorčenosti sustavom glasovanja u skupštini te stalnom prodajom najboljih igrača unatoč drugačijim obećanjima.