PowerPlay Magazin

U petak je u Splitu u 78. godini preminuo jedan od najvećih svjetskih trenera, veliki taktičar, nogometni revolucionar, Tomislav Ivić.

Rođen je u Splitu 30. lipnja 1933. Po školskoj spremi brodograditeljski bravar s industrijskom školom,većinu igračke karijere proveo je u RNK Splitu(125 utakmica), a jedan dio i u Hajduku(11 utakmica). No, to je bio tek uvod u veliku trenersku karijeru.

Od 1965. do 1967. pohađao je Visoku trenersku školu u Beogradu koju je završio prvi u klasi, prosječnom ocjenom 10, te tako stekao zanimanje višeg nogometnog trenera-instruktora.

Prvi trenerski posao imao je u RNK Splitu gdje je radio jednu sezonu. Nakon toga je preko natječaja dobio posao trenera juniora Hajduka gdje je u pet godina osvojio tri prvenstva i dva kupa. 1972. četiri kola prije kraja i pred finale kupa s Dinamom, nakratko preuzima momčad i osvaja kup. Sljedeće sezone odlazi u Šibenik, bio je i dio jugoslavenskog stručnog stožera, a nakon toga se vraća u Hajduk. U prvom trenerskom mandatu u Hajduku proveo je tri godine u kojima je osvojio dva prvenstva i dva kupa. 1976. dobio je poziv koji se teško mogao odbiti u to vrijeme-Ajaxov, poziv kluba koji je 1971., 1972. i 1973. osvojio Kup prvaka, ali se generacija koja je to osvojila polako „rasipala". Ivić je okupio novu ekipu i odmah u prvoj sezoni donio naslov nizozemskog prvaka nakon četiri godine. Poslije dvije sezone u Ajaxu ponudili su mu novi trogodišnji ugovor. Ali to je bila godina u kojoj je Hajduk preselio sa Starog Placa na Poljud, tako da se 1978. vratio u Hajduk i osvojio prvenstvo. Od 1980. do 1983. vodio je Anderlecht(osvojio prvenstvo prve sezone), sljedeće sezone je u Galatasarayu, nakon toga u Dinamo, Avellinu i Panathinaikosu(osvojio prvenstvo). 1987. odlazi u Porto s kojim osvaja četverostruku krunu,  postaje svjetski prvak pobjedom nad urugvajskim Penarolom u finalu Interkontinentalnog kupa, portugalski prvak, i osvajač europskog Superkupa i portugalskog kupa. Poslije toga odlazi u Paris St. Germain dvije sezone, pa u Atletico Madrid s kojim osvaja španjolski kup. Sljedeće sezone vodi Olympique de Marseille do naslova francuskog prvaka, 1992./'93 je ponovno u Portugalu(Benfica), a sezonu nakon toga se vraća u Porto. 1994. postaje direktor hrvatske reprezentacije koja se prvi put plasirala na veliko natjecanje(EURO 1996.), a u tom ciklusu bio je i izbornik(zbog suspenzije Miroslava Blaževića) u možda i odlučujućoj utakmici za plasman u kojoj je Hrvatska u Palermu svladala Italiju 2-1.Te sezone radio je i kao savjetnik u Monacu, a nakon toga i kao trener Fenerbahčea. Kratko je vodio i Al Wasl iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a potom i jednu sezonu njihovu reprezentaciju.1997. vraća se u Hajduk kao potpredsjednik kluba(četiri kola i kao trener), a pet mjeseci 1998.Bio je i izbornik Irana. Nakon toga radi u Standard Liegeu do 2001. kad se ponovno vraća u Marseille. Posljednji trenerski posao bio mu je na klubi Al-Ittihada iz Saudijske Arabije. Vratio se u Standard Liege kao direktor omladinske škole, a posljednjih godina živio je u Splitu.

Iz bliže prošlosti, ostao je upamćen i po komentiranju utakmica Lige prvaka. Slušajući ga, ponekad su mi onih desetak minuta prije utakmica, u poluvremenu i nakon nje, znali biti zapravo najbolji dio nogometne večeri.

Talijanska La Gazetta dello sport proglasila ga je najuspješnijim trenerom u povijesti. Upitan za tajnu uspjeha, odgovorio je: „Tajna uspjeha? Čujte, iako je trenerski posao najteži posao na svijetu, da se opet rodim, opet bi bio trener. Imam nekakav afinitet prema tom poslu; to je bezgranična ljubav. Cijeli svoj život proveo sam učeći i napredujući i mislim da je to moja tajna. Uvijek se treba obrazovati i biti otvoren prema svemu, čak i sada u ovoj poodmakloj dobi. Evo, upravo sam u Sao Paolu, gledam derbi brazilske lige",

A ističe se i: „Slušao sam i učio te to znanje prenosio na igrače koji su bolji od drugih bili ponajprije stoga što su taktički bili uvijek nekoliko koraka ispred konkurencije."

Pogled na klubove i države u kojima je radio govori dovoljno; sedam prvenstava u pet država, šest nacionalnih kupova u tri države, europski Superkup i Interkontinentalni kup.

Napoleon koji je osvojio svijet bez ispaljenog metka.

Počivao u miru!