العنوان: Vicevi

ovaj s parkiranjem je strašan

Šta je KALORIJA?
-To je jedna grozna bakterija,koja se noču uvlači u moj ormar, i smanjuje moju odječu za 3 broja...

Uselio se Mujo u novi stan i ode to proslaviti s prijateljima u kafani. Nakon što su se dobro zarakijali, pozove Hasu da mu pokaže kako ga je uredio. Vodi Hasu po stanu, i na kraju uđu u dnevnu sobu, a na sred sobe stoji gong.
Haso ga upita:
- Bolan Mujo, što će ti gong na sred dnevne sobe?
Mujo se veselo njiše i odgovori sa smiješkom:
- Nije to gong, jarane, to je sat, i to najprecizniji!
Haso ga zbunjeno pogleda:
- Mujo, ti si pijan 'ko zemlja, kakav sat?
Mujo se nasmije i reče:
- Pazi sad!
Odvali Mujo po gongu iz sve snage, kad se s druge strane zida začuje:
- Konjino jedna, šta lupaš, tri i petnaest ujutro je!!!

Romantika na zagorski...

Štef konačno nagovori mladu curu da sjedne u njegov auto i da odu na izlet u Trakošćan.

Kad su stigli, oduševljeni prirodom i dvorcem, uhvati Štef curu za ruke i pogleda je duboko u oči.

Djevojka je zadrhtala u radosnom iščekivanju, pocrveni od dragosti, a srce joj stade lupati k'o....

Štef prošapće:
- Ni mi lahke, ali sad te moram nekaj pitati....!

Djevojka će hitro sva u iščekivanju:
- Neka ti ne bude neugodno, slobodno pitaj.

I .... Štef je upita:

- Buš dala kaj za benzin?!!!!

a ne za vino

Pita gazdarica podstanarku:
• Gde je vaš brat u poslednje vreme? Više nas ne posećuje kao pre?
• Pronašao je drugu sestru.

Dečak plače na ulici.
Pita ga čovek: - Zašto plačeš?
A on kaže: - Izgubio sam se...
- Pa, znaš li koja ti je adresa?
- Znam: perica@yahoo.com

Sreli se devojka i mladić u gradu i kaže ona njemu: - Hej, pa gde si ti?!
- A koja si sad ti?
- Pa ja sam ona s Fejsbuka...
- A gde ti je sad Fotošop?

hahahahaha

Došao Mujo u policijsku postaju.
- Javljam se na oglas.
- Koji oglas? - čudi se policajac.
- Pa ovaj - vadi Mujo novine i čita:
"Traži se muškarac od 25-30 godina, višeg rasta, crne kose, koji noću šeće po parku i siluje žene."
Ako je plaća dobra, ja sam zainteresiran!

nije za viceve, al eto, kome su vicevi mili, bit ce mu i ovo


"Dragi moj političari!

Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremište, ja stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh.
Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, oporbi ili vladajućim, želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske, poljeprivredne, turističke zemlje...moje domovine Hrvatske...u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko – "Go kurac".
Od žitne Slavonije ste uspjeli napraviti ledinu..."nogometno igralište"... na kom "utakmica" nije odigrana već 20 godina pa je korov preuzeo i naš i protivnički šesnajsterac zajedno sa centrom. Mora da ste ponosni na to? - čestitam vam!
Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj živih šuma Gorskog Kotara i Like pa sad drvene stolice koje su napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana...jer eto...oni to mogu a mi ne.
Čestitam vam i na tom što ste od svjetski poznate hrvatske brodogradnje napravili to da nas čisto veseli kad brodogradilište "3. Maj" sklopi ugovor u vrijednosti 800 dolara pa radimo kanue za somalijske naručitelje. Ponosim se s vama. Čestitam, uspjeli ste!
Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domaćih banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše obitelji pa vam sada sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali. Ponosim se sa vama...čestitam vam od srca.
Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po čitavom svijetu i zapošljavale po 15tak tisuća radnika. Naši građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu...a danas?...danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad pljenom, i to direktno za vašu korist...za vašu i vaših sinčića i kćeri. Ponosim se sa vama. Čestitam.
Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim "malim" ljudima javljanje na javne natječaje u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama.
Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju...ne jednu...ne dvije tvornice...vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju...sve sve sve...i više od SVE. Zadnjeg kojeg sjebavate je kamenolom koji se bavi eksploatacijom bračkog kamena...kamena za kojim ludi cijeli svijet, baš vi ste uspjeli sjebat. Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba – za to ste se pobrinuli vi. Čestitam. Ponosim se sa vama al baš ono, što bi reko Edo Majka – pravo pravo!
Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim obiteljima za jeftine pare otišli na ta 2 jebena tjedna...2 tjedna mora...2 tjedna u kojima su padali romantični poljubci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 tjedna mora...a da nema romantičnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi. Čestitam vam. Ponosim se sa vama.
Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj...visoko obrazovan i stručnjak u svom poslu govori:
- Stari, možda sam si uspio riješiti Kanadu!
Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.
Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki...inače zidar...nazove pa kaže:
- Krule prijatelju...kud sve ovo ide u pičku materinu...suze mi na oči od muke idu!
Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se...tu sam ja da se ponosim vama.
Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa 500 000 branitelja kao da smo ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te u tu brojku ugurati sebe...svoje rođake...rođakeve rođake...i od rođakovih rođaka rođake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno...mislim...ne rat...nego to sve papirnato sprovesti i napraviti...ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem. Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne mirovine i činove...oh...pobogu...pa kao da je bilo lako tamo negdje 1991...1992...sa BMW-om sletiti u jarak sa činom brigadira...pukovnika... jedno 80 km od prve linije. Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama.
Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi hrvatski čovjek koji je tek izašao iz srednje škole jer osim što ništa ne zna raditi nigdje nema priliku i naučiti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama.
Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskog otočja i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da postoji Hrvatska, ali zna da postojite vi. Čestitam...i naravno...ponosim se vama.
Ne mogu vam opisati koliko sam sretan što ste svojevremeno uzimali radnicima 2 i 4% od plaća i tako godinu i nešto...a sad ste digli i PDV na 25%. Nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda...puzi...gmiže...a rupe u državnoj kasi da čepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama.
Čestitam vam i na ulasku u Europsku Uniju čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navečer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoć kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi nebi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama...kako ja tako i moja veš mašina.

U samo 20 godina sjebali ste sve. Sve što se na hrvatskom jeziku izreći iz usta dade, vi ste sjebali. Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE – BA – LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo...PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek...superčovjek...jebeni SUPERMAN.

Moj Mrki je jednom na baušteli rekao:
- Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! - te nastavio raditi svoj 250satni radni mjesec
Oprostite mom Mrkom na psovanju...a i sam nisam siguran na koga je mislio. Nije na vas...jer vi ste iskreni i pošteni....zato se ja i ponosim vama.
Čestitam vam!

Vaš Krule"

Vode ljubav direktor i sekretarica.
- Direktore, je li unutra - pita ona.
- Jeste - kaže on.
- JAO, KOLIKI JE!

hehehehe, jao bre, koliki je ...

Na žalost ovako misli i radi 90% ljudi u Hrvatskoj.
I ovo treba stavit na sve hrvatske forume i portale, pa nek ljudi čitaju.

zat sam ja i stavil tu, pa ko oće nek čita